Elementalitet feat. M.Dedić

E-mail PDF

SHOT:

Ponovo u sobi prepunoj dima tražim malo prostora

da sjednem s njima da tako zatvorimo krug,

da uzmem riječ, da kažem dve-tri o svemu,

da nadovežem se, ubacim se sad u postojeću temu

- elemental, mentalno stanje muzika

životno određenje način razmišljanja - skuži ga

- nekada stil danas pogled iz mojih očiju

ono kak gledam sve oko sebe pa vidim perspektivu drugačiju

- svi smo ljudi sa dva života,

prvi je onaj svačiji di imperativi su

svota standard status sigurnost i mirna budućnost

ono što zovu normalan život - mogućnost čekanja

kraja u miru i bezbrižne godine što dolaze

al da je to smisao rek'o bi da isprazno

dani mi prolaze ja živim za nešto više

note strofe taktove, stihove glava piše

drugi moj život je ova muzika, za nju dišem,

nemam ambicija samo uživam dok pišem,

dok ju slušam, moj privatni svijet, životni stabilizator

- antidepresivno sredstvo, motivator

- antidepresivno sredstvo, motivator,

moj svijet – elementalitet

 

REMI:

Kog slava lupi u glavu, stvarnost lupi ga po glavi,

istina ne paše ko staklena cipela, nisu svi pravi,

mi se otvaramo ko rane, tu u krugu

bez skrivenih misli spajamo riječi ko boje u dugu.

Pred vama i Bogom, jesam što jesam,

nekad plačem, nekad stisnem zube kad sam bijesna

uvijek iskrena, naivna, otvorena, žena-pjesnikinja,

sretna i nesretna, mekog srca, čvrstog razuma...

Da, prijatelju, kažeš teško nas je shvatit;

Jesi probao? Razmislio? Najlakše je samo ritam pratit.

Jedni nas vole, drugi nas vole blatit,

znam, tako to ide, al ne znam dal ću to ikad prihvatit?

Naše su prilike i neprilike otprilike jednake

Au contrair, mon frere, ne repamo jadikovke..

Na mala vrata tražim put do tvojeg srca

ruka piše sve dok dišem, držim ton dok glas ne puca.

I sada znam na svoj način mijenjam svijet,

dajući vam, stvarajući, elementalitet...

Rima pitka ko dalmatinsko vino, za neke mračna ko kino

predaleka ko Torino, lako probavljiva ko čokolino,

njome nekak želim promjeniti svijet, stvarajući elementalitet.

 

INK:

Elementalitet, moj njegov i njen svijet

zar sam kriiiiv što sam sensitiiiiv

ko kvartet, dok tipke plećka Dedić

znaš da Inkogović nije skorojević

a ekipa što se nećka, baš šteta,

od prvog do zadnjeg redka predstavljam ko repka.

A klasa ko mečka, uz zvuk živog basa

jer mi je bitnija kvaliteta od dobrog glasa.

I šta će ko reć i tak sve ode u vjetar, nezaspan

prirodan, bezbrižan, letim sam jer sam Pan ko Petar,

a jebivjetar nek nosi maske, jer u glavi nema daske.

Bez smisla za nijanse mi dijele opaske, ne šljivim mase

pa se držim svoje trase ma pustite me da sviram,

pa sam miran da dirigiram poput Prohaske.

Jer ja sam, samo jedan mali u stvari

od sumraka do jutra,što poljubi majk u čelo

kad navečer sprema stvari i kaže:

"/cmok/ Lutko, vidimo se sutra."


<< Natrag

Vrh Elemental Stranice